Dvorac Mailath
Jedan od posljednjih izgrađenih dvoraca početkom 20. stoljeća za vrijeme vladavine Austro-Ugarske Monarhije (1903.-1906. godine) prema projektu budimpeštanskog arhitekta Istvana Möllera. Navodno, razlog gradnje novog dvorca bilo je obećanje koje je grof Mailath dao caru Franji Josipu I., za vrijeme njegova sljedećeg posjeta Donjem Miholjcu 12. rujna 1901., da će do njegova sljedećeg posjeta sagraditi dvorac u lovačkom stilu.
Kule cilindrična oblika, nemirne krovne plohe, visoka krovišta, ukrasni dimnjaci, terase s neoklasicističkim balustradama, ograde od kovanog željeza te ostale arhitektonske pojedinosti različitih historicističkih obilježja govore o prepoznatljivom engleskom stilu Tudor.
Dvorac je građen na četiri etaže: podrumski prostor, prizemlje, kat i potkrovlje. Tlocrt je dvotrakt oko središnjeg hodnika koji u sredini dvorca prelazi u predvorje sa stubištem, galerijom i izlazom na vrtnu terasu. Prizemlje je bilo predviđeno za dnevni boravak gdje su se nalazile zimska i ljetna blagovaonica, glazbena soba, plesna dvorana, biblioteka te sobe dvorske kancelarije. Na prvom katu nalazile su se sobe s kupaonicama i kapelica posvećena Duhu Svetom. U potkrovlju su bile sobe za poslugu. Vlastiti izvor električne energije, centralni sistem usisavanja prašine, vlastiti vodovod te tri načina grijanja (centralno na toplu vodu, otvoreni kamini i kalijeve peći) jasno kazuju da je dvorac za tadašnje vrijeme bio vrlo moderan. Sve prostorije obložene su hrastovim oblogama. Ručno izrezbareni drveni zasloni na prozorima štitili su za vrijeme vrelih ljetnih dana te u vrijeme hladnih zima. Unutrašnjost je bila uređena grofovim lovačkim trofejima s putovanja po Aziji i Africi.
